Dvojba između s i sa jedna je od najtrajnijih pravopisnih nedoumica u hrvatskom jeziku. Griješe je i učenici i iskusni pisci, a u poslovnoj komunikaciji pogrešan oblik zna ostaviti loš dojam. Dobra vijest je da postoji jasno i jednostavno pravilo koje rješava gotovo svaku situaciju: oblik sa biramo samo kada sljedeća riječ počinje glasovima s, š, z, ž ili teškim suglasničkim skupom.

U svim ostalim slučajevima ostaje kraći oblik s. Zvuči jednostavno, ali problem nastaje u rubnim situacijama: ispred brojevnih izraza, uz zamjenicu mnom, uz teške suglasničke skupove. Upravo tu dolazi do pogrešaka koje ni lektori ponekad ne uhvate odmah. Ovaj vodič prolazi kroz svaki od tih slučajeva s konkretnim primjerima i objašnjenjima zašto je nešto pravilno, a ne samo što je pravilno.

Osnovno pravilo koje odmah rješava dvojbu

Prijedlog s u hrvatskom jeziku ima dva oblika, a izbor između njih uvijek ovisi o jednom kriteriju: početnom glasu ili skupu glasova sljedeće riječi. Kraći oblik s je osnovni i vrijedi u većini slučajeva, dok duži oblik sa dolazi samo onda kada bi izgovor inače bio nespretan ili nemoguć.

Kada pišemo osnovni oblik

Oblik s pišemo ispred svih riječi koje počinju glasovima uz koje se s lako izgovara. To su svi suglasnici osim s, š, z i ž, kao i svi samoglasnici.

Pravilno	Zašto
s bratom	počinje glasom b
s prijateljem	počinje glasom p
s ocem	počinje samoglasnikom o
s iskustvom	počinje samoglasnikom i
s firmom	počinje glasom f

Vidjet ćete da samoglasnici ne zahtijevaju duži oblik, što mnoge iznenadi. Rečenica s autom ili s ulicom potpuno je pravilna.

Kada je duži oblik obavezan

Oblik sa je obavezan u točno određenim slučajevima, a ne kao slobodan stilski izbor. Koristite ga isključivo u situacijama koje standard jasno propisuje.

Obavezan je:

• ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z, ž: sa sestrom, sa šeširom, sa zmijom, sa životom
• ispred teških suglasničkih skupova ps-, ks-, pš-: sa psom, sa ksenijom, sa pšenicom
• ispred zamjeničkog oblika mnom: sa mnom (bez iznimke)

Oblik sa nije stilska varijanta ni pojačani oblik prijedloga. On postoji isključivo zbog izgovora.

Zašto izgovor utječe na izbor oblika

Razlog zašto prijedlog s dobiva navezak a u određenim slučajevima potpuno je praktičan: bez tog a izgovor bi bio nespretan ili bi glasovi spleli. Zamislite kako zvuči s sestrom: dva glasa s jedan uz drugi stvaraju izgovornu teškoću koja se rješava umetanjem samoglasnika.

Isti princip vrijedi za s psom: spoj s + ps daje tri suglasnika u nizu (sps), što je standardnom govorniku teško izgovoriti bez stanke. Oblik sa psom tu teškoću otklanja.

Pravopis dakle prati fonetsku logiku, a ne gramatičku tradiciju. Kad god pokundate na nedoumicu, izgovorite spoj naglas: ako zvuči nespretno, vjerojatno treba sa.

Kad se piše sa ispred zahtjevnih početaka riječi

Oblik sa nastupa u tri jasno određene situacije: ispred glasova koji su isti ili slični glasu s, ispred rijetkih ali konkretnih suglasničkih skupova, te uz jednu određenu zamjeničku formu. Svaki od tih slučajeva ima fonetsko opravdanje i ne treba ih pamtiti kao iznimke, nego kao produžetak istog logičnog pravila.

Ispred početnih glasova s, š, z i ž

Kad sljedeća riječ počinje glasovima s, š, z ili ž, uvijek pišete sa. To su glasovi koji su ili identični početnom glasu prijedloga ili mu zvučno slični, pa bi spajanje bez samoglasnika stvorilo izgovornu grešku ili zbunjenost.

• sa sestrom (ne: s sestrom)
• sa šefom (ne: s šefom)
• sa zvijezdom (ne: s zvijezdom)
• sa životom (ne: s životom)
• sa šalom (ne: s šalom)

Pravilo vrijedi bez iznimke, bez obzira na to je li riječ imenica, pridjev ili prilog.

Ispred skupova ps, ks i pš

Ovo je mjesto gdje mnogi pogriješe jer ne prepoznaju da skupovi ps-, ks- i pš- također zahtijevaju oblik sa. Razlog je isti: dodavanjem prijedloga s ispred tih skupova nastaje niz teško izgovorljivih suglasnika.

• sa psom (spoj s + ps daje sps, što je nezgrapno)
• sa pšenicom (spoj s + pš daje spš)
• sa ksenijom (spoj s + ks daje sks)

Praktičan savjet: uvijek izgovorite spoj glasova naglas. Ako morate zastati ili ubaciti kratku stanku, to je znak da treba sa.

Poseban slučaj sa zamjenicom mnom

Instrumentalni oblik zamjenice ja glasi mnom, i ispred njega uvijek dolazi sa: sa mnom. Ovo je jedinstven slučaj koji se pamti kao pravilo bez iznimke.

Oblik s mnom nikad nije pravilno, čak i ako nekome zvuči prihvatljivo u razgovoru. U pisanom jeziku, posebno u poslovnoj komunikaciji, jedino je prihvatljivo sa mnom.

Kad ostaje samo kratki oblik s

Kraći oblik s daleko je češći od oblika sa i pojavljuje se u znatnoj većini rečenica. Ispred većine suglasnika i svih samoglasnika prijedlog se ne mijenja, a upravo tu nastaju česte pogreške u kojima pisci nepotrebno proširuju s u sa.

Ispred većine suglasnika

Ispred suglasnika koji nisu s, š, z i ž, a koji ne tvore teške skupove, uvijek pišete kratki oblik s. To uključuje veliku većinu suglasnika u hrvatskom jeziku.

Pravilno	Pogrešno
s bratom	sa bratom
s prijateljem	sa prijateljem
s djecom	sa djecom
s kolegom	sa kolegom
s firmom	sa firmom
s ocem	sa ocem

Ispred samoglasnika i uobičajenih imenica

Samoglasnici ne zahtijevaju oblik sa, iako to mnogi instinktivno pretpostave. Rečenica s iskustvom ispravna je, a sa iskustvom nije.

Isti princip vrijedi za imenice s uobičajenim počecima:

• s automobilom, ne sa automobilom
• s ulicom, ne sa ulicom
• s iskustvom, ne sa iskustvom
• s prijateljima, ne sa prijateljima

Što često zavara u pisanju

Najčešća zamka je osjećaj da sa zvuči formalnije ili elegantnije. Taj osjećaj nema osnove u pravopisu. Pisanje sa prijateljem umjesto s prijateljem nije elegantno, nego pogrešno.

Drugi izvor pogreški je utjecaj razgovornog jezika, gdje se sa često generalizira na sve pozicije. U pisanom standardnom jeziku taj razgovorni obrazac nije prihvatljiv.

Kratko pravilo za provjeru: ako sljedeća riječ ne počinje s, š, z, ž ili teškim skupom ps/ks/pš, a nije mnom, pišite s.

Brojevi, brojke i izgovor

Pravilo za prijedlog uz brojeve slijedi točno istu logiku kao i za imenice: odlučujući čimbenik je početni glas broja kako se izgovara, neovisno o tome je li broj napisan slovima ili znamenkama. Pisanje znamenkama ponekad zavede jer ne vidite slova, ali izgovor je isti kao da je broj napisan slovima.

Kako odlučiti prema početnom glasu broja

Kad broj počinje glasovima s, š, z, ž ili teškim suglasničkim skupom, koristite sa. U svim ostalim slučajevima pišete s.

Broj	Izgovor počinje s	Pravilno
šest	š	sa šest
sedam	s	sa sedam
sto	s	sa sto
tri	t	s tri
pet	p	s pet
četiri	č	s četiri
dva	d	s dva

Primjeri sa slovima i znamenkama

Kada pišete broj znamenkama, prijedlog birate prema izgovoru tog broja, ne prema znaku koji vidite na papiru.

• sa 6 učenika (šest, počinje glasom š)
• sa 7 kolega (sedam, počinje glasom s)
• s 3 djevojčice (tri, počinje glasom t)
• s 5 primjera (pet, počinje glasom p)
• sa 100 eura (sto, počinje glasom s)

Najčešće pogreške uz brojeve

Dvije pogreške posebno se često pojavljuju u tekstovima:

1. Pisanje s ispred brojeva koji izgovorom počinju glasom s ili š. Primjer: s šest kolega umjesto pravilnog sa šest kolega.
2. Pisanje sa ispred svih brojeva zbog osjećaja sigurnosti. Pisci koji nisu sigurni ponekad koriste sa svugdje uz brojeve, što je pogrešno uz tri, pet, četiri, dva i slično.

Ako ste u nedoumici uz znamenku, izgovorite broj naglas i primijenite standardno pravilo.

Značenje prijedloga u rečenici i česte zamjene

Prijedlog s/sa uz instrumental može označavati više različitih odnosa u rečenici: društvo, način ili popratnu okolnost. Pravilo za izbor oblika jednako je u svakom od tih značenja, ali razumijevanje razlike pomaže i pri prepoznavanju situacija gdje prijedlog uopće ne treba.

Kad označava društvo

Najčešće značenje prijedloga s/sa je društvo, tj. zajednička prisutnost dviju ili više osoba ili bića u nekoj radnji.

• Idem s prijateljem u kino.
• Razgovarala je sa šefom.
• Provela sam vikend sa sestrom.

U ovim rečenicama prijedlog jasno odgovara na pitanje s kim? ili s čime?. Izbor oblika ostaje isti bez obzira na to radi li se o prijatelju, šefu ili sestri: gledamo isključivo početni glas imenice.

Kad označava način ili popratnu okolnost

Prijedlog s/sa može opisivati i na koji način netko nešto čini ili koja okolnost prati radnju.

• S poštovanjem, Ivan (uobičajena poslovna formula)
• Govorio je s pouzdanjem.
• Primio je nagradu s osmijehom.

U ovim slučajevima prijedlog odgovara na pitanje kako? ili s čime? u prenesenom smislu. Pravilo za oblik ostaje nepromijenjeno.

Kad prijedlog ne treba upotrijebiti

Postoje situacije u kojima govornici ubacuju s/sa tamo gdje ga nema potrebe staviti, ili ga zamjenjuju neispravnim padežom.

Prijedlog s/sa uvijek zahtijeva instrumental. Ako u rečenici stoji genitiv ili akuzativ, prijedlog nije ispravan. Osim toga, kad govorite o sredstvu ili oruđu kojim se nešto radi, instrumental bez prijedloga često je bolji izbor: Pisao je olovkom, a ne Pisao je s olovkom (obje su gramatički moguće, ali bez prijedloga je preciznije).

Najčešće pogreške u svakodnevnoj i poslovnoj uporabi

Dvije su kategorije pogrešaka koje se susreću u praksi: preširoka primjena oblika sa tamo gdje nije opravdan, i povremeno korištenje kratkog s tamo gdje treba duži oblik. Greška iz prve kategorije znatno je češća i pojavljuje se u svim vrstama pisanja, od poruka do poslovnih dopisa.

Pogrešno širenje oblika sa

Oblik sa nije svečaniji ni formalniji od oblika s. Ipak, mnogi pisci instinktivno posežu za njim misleći da pišu bolje ili preciznije. Rezultat je niz pogrešnih oblika koji se učestalo pojavljuju u tekstovima:

• sa prijateljem → s prijateljem
• sa bratom → s bratom
• sa firmom → s firmom
• sa iskustvom → s iskustvom
• sa ocem → s ocem

Svaki od ovih primjera krši osnovno pravilo jer sljedeća riječ ne počinje glasovima koji zahtijevaju sa.

Primjeri koji se često pišu krivo

Uz već navedene, postoje kombinacije koje se posebno često pojavljuju u pogrešnom obliku:

Pogrešno	Pravilno	Razlog
s mnom	sa mnom	iznimka za zamjenicu mnom
s sestrom	sa sestrom	počinje glasom s
s psom	sa psom	teški skup ps
s pšenicom	sa pšenicom	teški skup pš
sa šefom	pravilno	počinje glasom š
s životom	sa životom	počinje glasom ž
sa bratom	s bratom	počinje glasom b

Kako brzo provjeriti što je pravilno

Koristite ova tri koraka svaki put kad niste sigurni:

1. Izgovorite početni glas sljedeće riječi. Je li to s, š, z, ž, ili skupovi ps, ks, pš? Ako jest, pišite sa.
2. Je li riječ mnom? Uvijek pišite sa mnom.
3. U svim ostalim slučajevima pišite s.

Ako primijenite ova tri koraka, pogreška postaje gotovo nemoguća. Nema potrebe pamtiti duge popise: logika izgovora rješava i slučajeve koji vam dosad nisu bili jasni.