Riječ koju često čujemo u razgovoru, sve je bilo džabe, u pisanju zbunjuje: džabe ili đabe? Pravilno je džabe (i džaba), s glasom dž.
Pravilo: piše se dž
Riječ je preuzeta iz turskoga jezika, kao i mnoge druge riječi s glasom dž (džep, džezva, dželat). U hrvatskom se zato piše džabe, a oblik đabe nastaje zamjenom glasova dž i đ, koji se u brzom govoru lako pobrkaju.
- Pravilno: džabe, džaba
- Pogrešno: đabe, đaba, dzabe
Što znači džabe?
Riječ ima dva značenja:
- besplatno: Ulaz je bio džabe.
- uzalud: Džabe sam se trudio, nitko nije došao.
Razgovorna riječ
Džabe je razgovorna riječ. U opuštenom razgovoru i porukama posve je u redu, ali u službenom ili školskom tekstu bolje je upotrijebiti standardnu zamjenu: besplatno, bez naplate, uzalud ili bez koristi.
Kako razlikovati dž i đ
Kratka provjera pomaže u većini slučajeva: riječi turskoga podrijetla obično imaju dž (džamija, džigerica, džabe), a đ dolazi u domaćim riječima nastalim glasovnim promjenama (među, rođen, slađi). Kad niste sigurni, pogledajte rječnik.
Primjeri u rečenicama
- Na sajmu su dijelili uzorke džabe.
- Džabe smo čekali, autobus nije došao.
- Ništa nije džaba, rekla je baka.
Ukratko
Piše se džabe (i džaba), s dž. Znači „besplatno” ili „uzalud”, a u službenim tekstovima zamijenite ga riječima besplatno ili uzalud.