U hrvatskom jeziku česta je dvojba piše li se slijed ili sljed. Odgovor je jednostavan: u standardnom jeziku kao samostalna imenica postoji samo slijed. Riječ “sljed” ne postoji kao samostalna riječ, već se taj korijen pojavljuje samo u izvedenicama.

1. Slijed (Imenica)

Imenica slijed označava niz, sukcesiju ili poredak stvari koje dolaze jedna iza druge. Uvijek se piše s dugim “ije”.

• Slijed događaja: “Zbunio me brzi slijed događaja tog dana.”
• Slijed u prehrani (obrok): “Večera se sastojala od pet slijedova jela.”
• Logički slijed: “Tvoje izlaganje nema jasan logički slijed.”

2. Kada se koristi kratko “e” (sljed-)?

Iako riječ “sljed” ne postoji sama za sebe, kratko “e” pišemo u izvedenicama (riječima koje su nastale od korijena “slijed”). To se događa zbog pravila o kraćenju jata.

Pravilno je pisati:

• Sljedbenik (onaj koji nekoga slijedi)
• Sljedba (skupina sljedbenika)
• Sljedivost (mogućnost praćenja, npr. sljedivost hrane)
• Sljednik (pravni nasljednik neke institucije)

3. Posebna zabuna: Sljedeći vs. Slijedeći

Ovo je najčešća pogreška u hrvatskom jeziku. Ovdje oba oblika postoje, ali imaju potpuno različito značenje:

• Sljedeći (Pridjev): Odgovara na pitanje koji po redu?.
  Primjer: “Sljedeći tjedan idem na put.”
• Slijedeći (Glagolski prilog): Opisuje radnju, odgovara na pitanje kako? ili što radeći?.
  Primjer: “Hodao je cestom slijedeći putokaze.” (dok je slijedio)

Sažetak za brzo snalaženje:

• Pravilno je samo slijed (niz, obrok).
• Kratko e ide samo u izvedenicama: sljedbenik, sljedivost, sljedba.
• Sljedeći = onaj koji je idući (pridjev).
• Slijedeći = prateći nekoga/nešto (radnja).

Zašto je to tako?

Razlika proizlazi iz povijesnog razvoja jezika i refleksa jata. Kod imenice slijed slog je dug, pa pišemo ije. Kod riječi poput sljedbenik, naglasak se mijenja i slog postaje kratak, zbog čega ije prelazi u e.

Zaključak: Ako mislite na niz ili redoslijed, uvijek pišite slijed. Ako mislite na osobu koja nekoga prati, onda je on sljedbenik.