U hrvatskom jeziku obje su riječi točne (pravilno i ispravno), ali se koriste u različitim kontekstima. Iako ih u svakodnevnom govoru često koristimo kao sinonime, u standardnom jeziku postoji jasna razlika u značenju.
1. Pravilno (u skladu s pravilima)
Prilog pravilno koristi se kada govorimo o nečemu što je u skladu s nekim propisanim pravilom, normom ili zakonom. To se najčešće odnosi na jezik, gramatiku, pravopis, matematiku ili ponašanje.
- Primjer: Pravilno je pisati pogreška, a ne pogrješka.
- Primjer: Dijete se pravilno razvija (prema medicinskim normama).
2. Ispravno (funkcionalno, bez kvara)
Prilog ispravno prvenstveno se veže uz tehničku ispravnost, funkcionalnost ili stanje u kojem nešto nije pokvareno. Također se koristi u značenju “točno” ili “istinito”.
- Primjer: Televizor radi ispravno (nije pokvaren).
- Primjer: Vaša je odluka moralno ispravna.
Glavne razlike u korištenju
| Kontekst | Pravilno | Ispravno |
|---|---|---|
| Jezik i pismo | Da (u skladu s gramatikom) | Rjeđe (bolje je pravilno) |
| Uređaji i tehnika | Ne | Da (radi kako treba) |
| Ponašanje/Moral | Da (prema bontonu) | Da (etički utemeljeno) |
Zaključak: Ako pitate za jezik (npr. kako se nešto piše), uvijek je bolje koristiti riječ pravilno. U standardnom jeziku, za značenje “točno”, prednost se daje prilozima pravilno i točno umjesto ispravno.
Pravopisna napomena
U vašem pitanju “Dali je točno”, pravilno se piše rastavljeno: Je li. U hrvatskom standardu prednost se daje obliku “Je li točno…” umjesto “Da li je točno…”. Riječ “Dali” spojeno je isključivo glagol dati u množini (npr. “Oni su nam dali knjigu”).