U hrvatskom jeziku česta je dvojba piše li se slijed ili sljed. Odgovor je jednostavan: u standardnom jeziku kao samostalna imenica postoji samo slijed. Riječ “sljed” ne postoji kao samostalna riječ, već se taj korijen pojavljuje samo u izvedenicama.
1. Slijed (Imenica)
Imenica slijed označava niz, sukcesiju ili poredak stvari koje dolaze jedna iza druge. Uvijek se piše s dugim “ije”.
- Slijed događaja: “Zbunio me brzi slijed događaja tog dana.”
- Slijed u prehrani (obrok): “Večera se sastojala od pet slijedova jela.”
- Logički slijed: “Tvoje izlaganje nema jasan logički slijed.”
2. Kada se koristi kratko “e” (sljed-)?
Iako riječ “sljed” ne postoji sama za sebe, kratko “e” pišemo u izvedenicama (riječima koje su nastale od korijena “slijed”). To se događa zbog pravila o kraćenju jata.
Pravilno je pisati:
- Sljedbenik (onaj koji nekoga slijedi)
- Sljedba (skupina sljedbenika)
- Sljedivost (mogućnost praćenja, npr. sljedivost hrane)
- Sljednik (pravni nasljednik neke institucije)
3. Posebna zabuna: Sljedeći vs. Slijedeći
Ovo je najčešća pogreška u hrvatskom jeziku. Ovdje oba oblika postoje, ali imaju potpuno različito značenje:
- Sljedeći (Pridjev): Odgovara na pitanje koji po redu?.
Primjer: “Sljedeći tjedan idem na put.” - Slijedeći (Glagolski prilog): Opisuje radnju, odgovara na pitanje kako? ili što radeći?.
Primjer: “Hodao je cestom slijedeći putokaze.” (dok je slijedio)
Sažetak za brzo snalaženje:
- Pravilno je samo slijed (niz, obrok).
- Kratko e ide samo u izvedenicama: sljedbenik, sljedivost, sljedba.
- Sljedeći = onaj koji je idući (pridjev).
- Slijedeći = prateći nekoga/nešto (radnja).
Zašto je to tako?
Razlika proizlazi iz povijesnog razvoja jezika i refleksa jata. Kod imenice slijed slog je dug, pa pišemo ije. Kod riječi poput sljedbenik, naglasak se mijenja i slog postaje kratak, zbog čega ije prelazi u e.
Zaključak: Ako mislite na niz ili redoslijed, uvijek pišite slijed. Ako mislite na osobu koja nekoga prati, onda je on sljedbenik.